PRIČE O PROGONU ROMA, AŠKALIJA I EGIPĆANA SA KOSOVA I DALJE SE RIJETKO ČUJU.
“Zamisli da…”, kaže Senad*, gledajući pravo u mene nakon što je rekonstruisao taj presudni ljetni dan svanuo prije 21 godinu. Zastaje.
Upoznali smo se sat vremena ranije, u dvorištu kuće njegovog rođaka — ujedno i njegovog komšije — smještenoj u romskom naselju unutar jednog većinski srpskog sela. Senad me je odmah zamolio da mu pokažem ličnu kartu. Povjerenje se ne gradi lako kada su diskriminacija, progon i eksploatacija postali skoro pa dio vašeg genetskog koda.
Epizode zastrašivanja i maltretiranja pod palicom srpske policije koje su trajale sve do kraja rata 1999. godine još uvijek progone porodicu, kao i trauma iz perioda neposredno nakon rata. Nova realnost u posljednjih dvadeset godina isto tako je daleko od pravedne i prijatne.
Senadov rođak i naš zajednički poznanik rasteretio nam je upoznavanje, stoga Senad u narednih sat vremena u detalje prepričava svoju priču. Završivši, podcrtava ozbiljnost onoga što mi je upravo ispričao jednom ilustracijom.
“Zamisli da ti sad izađeš iz ove kuće, pođeš negdje ulicom i neko te otme”, govori mi. “Bio si na poslu, radio, i otet si. A onda i ubijen.”
– – –
Jednog julskog jutra 1999. godine, četiri Roma — Senad, tada u svojim 20-im, njegov mlađi brat te njihova dva rođaka — napustili su svoje selo i zaputili se u Prištinu, gdje su radili. Izuzetno loši uslovi života, slični onima u kojima žive i danas, primorali su ih da zarađuju za opstanak kratkotrajnim, ad hok fizičkim poslom. Tog dana ih je jedan kosovski Srbin uposlio da mu pomognu u selidbi — napuštao je svoj stan u centru Prištine.
Senad se sjeća da se, dok su snosili namještaj sa sprata, ispred zgrade okupila grupa Albanaca i počela ih vrijeđati zbog toga što su radili za Srbina.
Na lice mjesta su došli vojnici KFOR-a: Srbin je pozvao mirovne snage NATO-a da bi mogao sigurno izaći iz Prištine.
Rat je službeno završen i gotovo 900 000 protjeranih Albanaca/ki nastavilo se vraćati na svoja ognjišta u oslobođenim oblastima. Međutim, situacija se istovremeno usložnjava i otežava.
Većinsko albansko stanovništvo dugo godina je trpjelo ugnjetavanje i aparthejd, u kombinaciji sa sistematskom kampanjom terora, ubijanja i protjerivanja koju su orkestrirali najviši nivoi vlasti u Srbiji i tadašnjoj Jugoslaviji.
Pročitajte ceo članak ovde.
