Zločin koji je čekao da se dogodi
Podaci prikupljani godinama u sudovima, publikacijama i istraživanjima su predstavljeni u obliku izložbi, dokumentaraca, predavanja i debata kako bi se javnost upoznala sa činjenicama o ratu na Kosovu i stvorio nov, inkluzivni prostor za stvaranje kolektivnog pamćenja.
Izložba u znak sećanja na 1620 nestalih tokom oružanog sukoba na Kosovu i odmah nakon njega, uključujući 1998-1999. godinu, dolazi u vreme osuđivanja i otkrivanja novih masovnih grobnica za koje se sumnja da ih ima još mnogo na teritoriji Srbije.
Podaci o 1620 osobe na ovoj izložbi nisu podaci o nestalim ili nenađenim ljudima, već su podaci o osobama na silu nestalim, otetim, ubijenim i sakrivenim u masovnim grobnicama. Više od 20 godina koje su prošle od izvršenih zločina nad stanovništvom Kosova, one su otuđene. Potraga za njima, kao i pronalaženje, time su još više zamršeni.
Nad tim tragovima i dokazima nikla je trava.
Bilo jednom je uobičajen početak svake bajke. U ovom slučaju, radi se o početku priče o ratu. Iz nevinog ugla deteta otvara nam se jedan svet koji ne bi trebalo da pripada stvarnosti, poput bajke.
O izgradnji ovog spomenika razgovaralo se sa roditeljima i porodicama žrtava, i ova izložba izražava njihovu želju da ih se sećaju jedinim preostalim predmetima jednog prekinutog detinjstva.
Politička kriza na Kosovu razvijala se od kraja 80-tih i tokom 90-tih godina, da bi od sredine 1998. godine kulminirala oružanim sukobom u kojem su učestvovale snage SRJ i Srbije, kao i snage Oslobodilačke vojske Kosova ili OVK. Tokom tog sukoba došlo je do incidenata u kojima su VJ i MUP koristili prekomernu i nasumičnu silu, što je za rezultat imalo oštećenja civilne imovine, raseljavanje stanovništva i smrt civila. Uprkos naporima da se kriza okonča, što je uključivalo dovođenje međunarodne verifikacione misije na Kosovo, sukob se nastavio do 24. marta 1999. godine pa i nakon toga, kada su snage NATO-a započele vazdušnu kampanju bombardovanja ciljeva u SRJ. Ta kampanja završila se 10. juna 1999. godine, a snage SRJ i Srbije tada su povučene s Kosova.
Ismet Jonuzi është piktor dhe skulptor që jeton dhe punon në Kosovë. Në ekspozitën ‘Struktura e Paqes’, ai solli para shikuesve tri skulptura të ndërtuara nga armët të cilat ishin përdorur gjatë luftës në Kosovë e që artisti i gjeti në një fabrikë ku i kishin mbledhur për t’i shkatëruar. Në praktikat e tij artistike ai këto armë i ka shfrytëzua për të krijuar skulptura, kështu duke ua ndërruar funksionin e duke i kthyer në vepra artistike.
Wade Goddard fotografoi konfliktin, ushtritë, shkatërrimet dhe viktimat në Kosovë, që nga fundi i vitit 1997 deri në fundvit të 1999-tës ai punoi për revistën New York Times dhe Newsweek. Puna e tij nuk mbaroi aty sepse ai u kthye në Kosovë edhe gjatë viteve 2000 – 2001, duke dhënë kontributin e tij për gazeta dhe revista të tjera evropiane.
Nijedan dan nije običan u ratu, i nijedan dan mira nikada neće biti potpun sve dok se neki novi rat dešava negde drugde. Rat ima sposobnost da isuši i istovremeno poništi značenja – jezika, dostojanstva, humanosti i vremena. Prateći ovaj koncept umanjenja, koji je suština samog rata, izložba, posvećena svim preživelima, simbolično odlučuje da sažme čitavo trajanje rata rekonstruišući i predstavljajući jedan njegov dan. Ovaj dan, čija je obdukcija podeljena na hiljade krhkih trenutaka, sadrži sve vrste teških kršenja ljudskih prava, gde se svaka ispričana priča smanjuje dok se ne transformiše u fragment, sličan oživljenim slikama traumatičnog sećanja.